Podela Kung Fu stilova
Iako većina stilova vode poreklo iz manastira Shaolin, širenje Kung Fu-a po celoj Kini i njegov dalji razvoj doveo je vremenom do nastanka raznih pravaca u Kung Fu-u. Danas u NR Kini postoji na stotine Kung Fu stilova, od veoma bliskih do toliko razli{jcomments on}{jcomments off}čitih da se na prvi pogled mogu smatrati za različite borilačke veštine.
Zbog svega ovoga veoma teško je sistematizovati sve ove stilove. Ipak se najčešće pominju dva, prilično gruba, načina grupisanja Kung fu stilova:
- po geografskoj lokaciji
- po upotrebi unutrašnje energije (ći) u odnosu na fizičku snagu
Po geografskoj lokaciji kung fu stilovi se dele na:
- severni stilovi
- južni stilovi
Ova geografska podela proističe iz izreke "pesnica juga, noga severa" kojom se opisuje dominantna upotreba ručnih tehnika u južnim stilovima, za razliku od severnih gde su zastupljeniji udarci nogom. Ove razlike su nastale kako posledica razlike u konstituciji i načinu odevanja severnih i južnih kineza, tako i kao posledica protivnika sa kojim su se suočavali, a i uslova u kojim su Kung fu tehnike morale da primenjuju.
Po upotrebi unutrašnje energije (ći) u odnosu na fizičku snagu kung fu stilovi se dele na:
- meke (unutrašnji)
- tvrde (spoljašnji)
Iako svi Kung fu stilovi pored fizičke pripremljenosti zahtevaju i umeće u korišćenju unutrašnje energije neki stilovi daju veću prednost fizičkoj pripremi pa se takvi stilovi ubrajaju u tzv. tvrde stilove. Stilovi koji prednost daju razvoju unutrašnje energije spadaju u meke stilove, a glavni a možda i jedini stilovi koji se mogu svrstati u ovu grupu se Tai jii, Ba qua, i Xing yi.